< | srpanj, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Petra..=)
Sara..=)
Matea..=)
Ništa se ne događa slučajno
Evil princess
Mal3na
Ofčica
Kiki d plawusha
Dark_cat007
Evo me opet. Sjedim sama u kutku svoje sobe i razmišljam o svemu što mi se desilo proteklih 6 mjeseci. Kad bolje razmislim, toliko stvari koliko mi se dogodilo u ovih 6 mjeseci nisu mi se dogodile u 2 godine. :/ Zaljubila sam se, našla nove prijatelje, shvatila tko su mi pravi prijatelji, razočarala se u neke ljude, odrasla, pretrpila štošta, izgubila nekog, osjećala se sretno, jadno, usamljeno, iskorišteno.. A zašto sve to? Pa mislim da je odgovor očit. Ali opet nakon svega.. Ne znam.. Ostajem zbunjena.
Želim ponovno biti sretna. Želim ponovno osjećati, ali ovaj puta da ne osjećam bol.. Ne želim to.. Ne mogu više tako.. Ne znam više kako..
Evo i mene.Nakon dugoo vremena.Vjerojatno se pitate zasto ne obrisem blog ako ga ne mislim pisati.E pa razlog zasto ga ne zelim obrisati je taj da jos uvijek imam nesto za reci,s vremena na vrijeme.Samo posljednih dana ne znam kako da to kazem,a da netko to ne shvati na krivi nacin.Svasta se desilo u ovih par tjedana ili mjesec (ni sama vise ne znam) od kada nisam nista napisala.Rijesila sam "Ovaj post bih posvetila mojim prijateljima s kojima sam 8 godina išla u razred." boomp3.com "..Riječi su u ovom postu suvišne..Pjesme i naslov govore sve.." "Ovaj post posvečen je mojem najboljem prijatelju,koji je uvijek bio i bit će tu kada ga zatrebam.Hvala ti na tome." ...Rastanci..oni nikada ne mogu biti pezbolni.Koliko god se trudili,koliko god željeli i koliko god prikrivali ožiljci su i dalje tu.Sve dok se voljena osoba ne vrati,ako se vrati... ...Da ne duljim s uvodom jer mislim da je suvišan...načitali ste se tih gluposti kao:"Ovo je moj 1. blog bla,bla,bla..."..ja ću odmah početi s postom...
ve jesesni krenuti u prvi razred srednje skole,pojavljuje se strah...Strah od gubljenja meni zaista dragih ljudi,prijatelja...Znam da,ako smo zaista pravi prijatelji,ne bi trebalo biti nikakvih problema,ali opet...Postoje neki ljudi koji uporno uvjeravaju moje prijatelje da cu ih,kada krenem u skolu,zaboraviti.I sama pocinjem strahovati od toga.Nadam se da nece biti tako,ne smije biti tako...(...)
Opet se moj post svodi na prijatelje,a nisam zeljela da tako bude..hehe..Ali nema veze.Oni su meni najbitniji na svijetu i zasluzuju barem nekoliko postova na ovom blogu,ako ne i sve...Kao i u svakom postu,odlucila sam promjeniti neke stvari...Samo sto sam ovaj puta to i
ucinila...Nasla sam si ljetni posao,ucim novi strani jezik,uzivam proucavajuci sve o fotografiji i nadam se da ce iduca godina biti bolja...Iako ni ova nije losa,ali uvijek moze bolje...
Honestly what will become of me
don't like reality
It's way too clear to me
But really life is daily
We are what we don't see
Missed everything daydreaming
Flames to dust
Lovers to friends
Why do all good things come to an end
Flames to dust
Lovers to friends
Why do all good things come to an end
come to an end come to an end>
Toliko od mene za neko vrijeme...
boomp3.com
Evo i mene nakon dugo vremena.Nisam imala inspiracije pa vas nisam željela gnjaviti nekim glupostima.
Bitno je da sam se vratila..xD..Ovaj puta neću tako lako odustati od pisanja.Da ne duljim..samo pročitajte..
Prošlo je već osam godina od kada smo po prvi puta sjeli u školske klupe.Uplašenih lica,puni briga i iščekivanja.Kako
su godine prolazile sve više nam je rasla želja za znanjem i novim pustolovinama.Ali isto tako,kako su godine prolazile,željeli smo što prije završiti ovo "dosadno" školovanje i zaputiti se u neki drugi svijet pun novih mogućnosti.
I evo!Sada kada imamo priliku otići u novi svijet,sa starim i novim prijateljima,shvaćamo što zapravo ostavljamo iza sebe.Bilo je tu tuge i sreće,ljutnje i prijateljstva.Sve te stvari,iduće godine,započet će ponovno,ali sa drugim,novim prijateljima.Nama,koji se rastajemo,ostat će lijepe uspomene.Neki će pak zajedno nastaviti prolazeći prepreke koje
ovaj život pruža.Nadam se da će se ono dano obećeanje,koje smo dali jedni drugima,da ćemo ostati u dobrim odnosima,ispuniti.
Pozdrav svim mojim prijateljima.Volim vas sve.
Došao je i taj dan..ustala sam se..i bila sam zahvalna..
Osjećam kao da sam napokon našla smisao svoga života,
Iako nije sve bajno i nikada neće biti..
Ali ja sam sretan i zadovoljna ovime što imam..
A i ovime što nemam...
Trebam još samo jednu stvar,ali mislim da će i ona doći..
Uvijek dođe..prije ili poslije..
Shvatila sam da je svaka sekunda važna...
Čini se glupim,ali vjerujem da u jednoj sekundi možeš imati najveće blago na svijetu...
I isto tako ga izgubiti...
Da možeš biti najsretniji čovjek na svijetu,
Ali isto tako i najtužniji...
I zato sam odlučila proživjeti svaku sekundu,
Ma kakva god ona bila..
Sada samo želim ispuniti sve svoje ideale...
I obećanja koja sam dala najboljim prijateljima...
A i samoj sebi...
Odlučila sam uživati u svijetu..
Onakvom kakav je..
Bez nekih privida..
Još uvijek vjerujem da će ljudi postati bolji..
I nikada se neću prestati nadati..
Uvijek ću težiti najboljem što mogu..
Dok mi ne postane snage za borbu..
Volim vas sve..
boomp3.com
I've been trying to tell you something
But you never understand
I feel like we've been
going 'round in circles
You look at me like I've become
A stranger on the streets,
A skeleton that's been
hiding in your closet
I see you next to me but
you feel so far away
Where did we go wrong?
I've been around the world
And I've seen so many things
I can't even tell you where I'm going
But no matter where I'm going
And no matter what I do
Something keeps me coming back to you
What can I do, When your gone
When it feels so wrong
What can I say
To make you wanna stay
So what can I do, Don't leave me this way
Cause it feels so wrong,
So stop all these games
Cause I just can't say goodbye
..
boomp3.com
..On i ja,ili ja i on..počelo je to jako davno..znam ga,od kada znam za sebe,ali tada ga nisam toliko dobro poznavala kao danas...
..zapravo,mogla bih reći da sam ga upoznala kada sam krenula u 1. razred..
..i od tada,svakog dana,sve više i više znam o njemu...
..Čuva me kamo god krenula,gdje god bila..
..Zna sve moje misli,želje..
..Uvijek je bio tu,i bit će,da zajedno dijelimo tugu,sreću,bol i radost..
..I na tome sam mu jako zahvalna..
...On mi daje vjeru sebe,kada nitko u mene ne vjeruje...
..Uvijek je tu kada se osjećam usamljeno,odbačeno...
...Pomogao mi je u najtežim trenucima moga života,i još uvijek to čini...
..Ali i u najljepšim..
...Zahvaljujem mu na tome što me voli ovakvu kakvu jesam..
...Hvala ti na tome što si tu,kada te zatrebam..
...Hvala ti...
Who knew everything I felt.
He knew my every weakness,
And the problems I've been dealt.
He understood my wonders,
And listened to my dreams.
He listened to how I felt about life and love,
And knew what it all means.
Not once did he interrupt me,
Or tell me I was wrong.
He understood what I was going through,
And promised he'd stay long
I reached out to this friend
To show him that i care
To pull him close and let him know
How much I need him there
boomp3.com
...Tema ovog je posta su..kao što ste i sami mogli zaključiti...
...RASTANCI...
...Sigurno je svatko od vas imao barem jedan rastanak koji
će pamtiti do kraja svoga života (ili barem dok ne postane senilan )..
...I ja sam imala jedna rastanak..
...Toliko sam puta tu scenu izvrtila u glavi da već pomalo shvačam zašto je došlo do toga..
...I svaki put kada gledam isti film,postaje mi sve teže odgledati ga..
...Ali čovjek se,s vremenom,navikne..
...Ostaje nam samo nada da će se nešto promjeniti...
...da će idućeg dana nešto biti bolje...
...da ćemo se idućeg jutra probuditi..
...i biti zahvalni...
...Želio bih otvorit oči,pa da budem zahvalan,al ´ ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan...
boomp3.com
...Hmm...vidaut inspirejšn..ali ne zadugo (nadam se)...
...Ovih dana sve je nekako čudno..pomalo zabrinjavajuće...
...Ne znam kako da to opišem..ali jednostavno...nisam svoja (a ni tuđa)hehe...
...Jedino sam živnula na provodu za 1. maj...e to je bilo predobro..
...Trebali bi to malo češće napraviti...
...Da ubijemo tugu..cccc...
...Ali kad bi bilo ćešće ne bi bilo tako zanimljivo...
...Kao da ne znam koji bih put odabrala..kamo bih skrenila..
...Ništa me ne zanima...osim glazbe naravno..i prijatelja...oni su mi sve...
...Umorili su me ti putevi bez cilja..
...Kamo poći...tko biti...što postati...
...Mislila sam,proći će..ali izgleda da za to treba "malo" duže vremena..
...Nastavit ću,barem pokušati,normalno živjeti...a do tada..
...Volim vas sve..